Najbolje pamtim razgovor koji nisam obavila. Ispostavi se, zapravo, da vođeni nekom intuitivnom silom, taj razgovor i nismo trebali obaviti, jer je sve već rečeno, bez riječi. Razmišljajući, pitam se, šta je to moglo biti iskustvena potka D...

Vjetar u oktobru čudno dozivlje i zivljeProlama kroz zublje stara vremenaŠušti potrganim stranicama hronike ljetaŠkripi strehama, kipi uzavrelim nebomI nutka nepokretno do pokreta. Od leta ptice do leta lista,Sudbina nam ista,Lažno ukotvljen...

Granada me čekaNegdje na kraj svijetaU sjeni granata koje će doći,[1]Pokraj puta, pod planinom, u kući od kamenaGdje živje El Mancebo de Arevalo[2],Izgubljeni moj brat, ili neka Isabel de Madrid[3],Ubijena moja sestra. U toj kući praš...

Niz meke boli sedefastog strahaPutokazi, sakupljači pogledā,Pružili ruke neucrtanim krajevima.Dotrajale cipele crne od zemljanog praha,Crnjeg od šapta zemlje pred padom,Žure i posustaju, posustaju i grabe.Ipak, putevi se grade i razbijaju kamen...

I Volio bih nekad da sam anonimNeke zaboravljene hronike,Dokaz za sitni trijumf historičara:„Naš je velmoža umro u aprilu,A ne, kako se dosad mislilo,U maju.“Nikad neću znati šta je u njenom srcu. I to je dovoljno da čovjek odustane ...

Bili smo u krajevima raznim,Krajevima pustim i bogatim,Prolazili pored karnevala kao gostiIz starog grada. Sjećam se, Bilo je mnogo suncaNa vrhovima prstijuNaših nasmiješenih domaćina.Sjećam se usta otvorenih smijehom I usta stvorenih za ...

Neko s brijega slazi. Sugluhom ga vikomNe dočekuju ni psi ni ptice. Neko sevdalinku pjevaI smije se smijehom mlade jabuke.Vjetar zapuše i prezrele jabuke opadnu nasumice. Iz tog jaza bez miljokaza izbavio bih sebe nova.Ali nema me više gdje sa...

Tražimo ono što već volimo.Sakupljamo dlanovima vode minulih kiša,U somnambulantnom ritualu – sanjanju o snovima,Kao ljudi koji se umivaju rosom. Kasno ljeto pravi gnijezdo ispodStrehe i izlijeće i slijeće prhutomGrane s koje otrgnuta jab...

U kući djetinjstva, na zidu što gledaU najveći prozor, baroknoUokviren ekosistem goblena i dalje svojuPjesmu diše: u lijevom kutku brezova šuma,Do šume kućica, do kućice potok, preko potokaMost. Ja sam taj most.Na drugoj obali su polja i dal...

Od onda nisam više pokušavao.Samo led me sada zna. Pod naborima stranih tkanina,Međ svilom i mrakom, gdje tinja pakao. Ut pictura poesis, budnje i skitnje bijesnog duha,Školjka uha čeka, ali zova nema.U našoj sobi od dvadeset kvadrata renes...