Probudit' ću se jednog jutra, naočigled običnog i sjetno pogledati kroz izmaglicu, što se pred suncem i rosom okupanom baštom podiže iznad grada. Pogledat' ću kroz prozor, one daljine nepremostive u meni i pomisliti koliko su duše spremne za...

Često čujem kako kažu:" Ljudi k'o ljudi, pričat će!" Nikada do sad nisam čuo da kažu: "Ljudi k'o ljudi, shvatit će!" Ma shvaćaju oni samo sebe, i svoju bol. A nema veze, bar ih zbog nečega i mogu nazvati ljudima... ...

O kako me samo ubijala ta njena sreća, a ipak sam volio njen osmijeh! I mrzeo sam se zbog toga.. ...

(Desilo se: Platforma: Dio prvi) Ovaj dio događanja saznala sam mnogo kasnije, nakon što smo vratili tijela. Najveći dio raje ni danas ne zna za to. Silence se na zabavi pojavila u crnoj haljini, kombinacija viskoze i svile. Totalno mi je bila o...

"Dan se umorio, a noć polako prilazi, i u toj pukotini vremena bez svjetlosti i bez tame, svijet se povlači, gubi se njegovo prisustvo u nama, a ostajemo mi, sami. Tad počinju da se okreću nečujni projektori sjećanja, odvijajući najčešće...

Tako se duboko zagledala u moje oči, da sam imao osjećaj da mi dodiruje dušu. I stvarno, nije me ništa pitala, a znala je tako mnogo o meni. ...

posljednji dio Po glasu je prepoznala kojim putem ići. Ko je to, da li „naš“ ili „njihov“, nije mogla znati. Krenula je glasu. Nečije ruke su je zgrabile iz podrumskog prozora. Još lice ne vidi. U tom trenutku majka koja je koračala ne...

nastavak priče Bilo jednom... 4. dio Šta čovjeku ostane od života ako nije spreman na rizik, ako nema vjere i ako se ne pomakne s mjesta? Trenutak u kojem se poveže sa sobom, svojim srcem, ne svojom logikom i onim što percipira u mraku grada...

Priča je stara dvije stotine i devedeset godina i putuje od generacije do generacije čuvajući ih od izgubljenosti vlastitih koraka. Onaj ko ne zna kako se lako izgubi od vlastitih koraka, taj neka odmah sjedne i zapita se kada je zadnji put kora�...