upetljavam nekakve uzdahe u pauze između riječi na papiru - danas sam te gledala kroz zatvorene oči i namjestio si mi pramen uz smiješak nekoga veoma bliskog. umro mi je čovjek, sastala se tuga i šapuće kako neće da ode ma koliko je se ne sj...

Razmišljala sam o Navaljnom. I o ljudima u Gazi. Razmišljala sam o bjelosvjetskim plačipičkama što, k'o biva, saosjećaju sa porodicom Navaljnog i, istovremeno, običnu, najobičniju ljudsku riječ od njih izvući ne možeš o patnji ljudi u Gaz...

Kada bi samo zivot bio kao u kafani. da li da pozdravim prvog ili drugog prijatelja? pice je uvijek bilo ona sporedna stvar. kada se samo sjetim koliko sam se plasila sankera,dajte ljudi,gdje to ima? uporno se provlacila duga.sjecam se one jedne noc...

DISCLAIMER: Pojedine navode u tekstu koji slijedi smatram pretjeranim, malicioznim, pa i na granici govora mržnje (bez obzira na vidljivu emocionalnu napetost autora, s punim pravom). No, javni interes da tekst bude čitan i integralno dostupan prev...

Naučni proboji 2023 i potka tehnološke evolucije...

(relativno je dozreo odgovor na ovaj post. uz nešto začinskih detalja iz događaja odnedavno dostupnih svim blogerima, inspiracija sam sama sebi.) Tehnika odvikavanja sebe od navike osjećanja jedan je od najvažnijih zadataka u saznavanju sebe. N...

Najbolje pamtim razgovor koji nisam obavila. Ispostavi se, zapravo, da vođeni nekom intuitivnom silom, taj razgovor i nismo trebali obaviti, jer je sve već rečeno, bez riječi. Razmišljajući, pitam se, šta je to moglo biti iskustvena potka D...