»blogger
vasionka∇a§IONia
Zatvorenik Mor pokušao je zauzeti položaj kao čovjek na fotografiji. Kako god bi to učinio, a da u tih manje od šest kvadratnih metara ćelije izbjegne direktan pogled na fotografiju, morao bi pognuti glavu i gledati u prazan list papira. Doktor...
nevenkagaragicIN MEMORIAM DENIS GARAGIC
Ima ljubavi koje nikad ne umiru.Ima zvezda koje vecno blistaju.I ne nestaju... Ti nikad neces nestati Sine moj – Ti si uvek tu sa mnom... 16 godina Tvoja dobra, besmrtna dusa blista vecnom svetloscu... ...
vasionka∇a§IONia
Šta te tu nije dirnulo, Crvenokosa? To što ne znam upraviti stepenicama uz očevu kuću ili što oko tebe, u dvorištu mome, jelene vidim kako rogovima pletu krug i kolo, a ti, ni pristojnosti radi, nećeš pogledati onog koji tvoju čudnovatost v...
vasionka∇a§IONia
Dobro su konstatovali na Klixu, poslije današnjeg dana mnogo toga, zaista, neće biti isto. Ipak, puni rezultati će se osjetiti tek sa smjenom generacija. Zašto se rezultati već nisu osjetili, s obzirom na to da se generacije smjenjuju i upravo ...
vasionka∇a§IONia
Jedinica 53, dizanje sistema_ Sigurnosni nivo_ Ne_ Vanjsko mrežno povezivanje_ Ne_ Operativan_ Spavaš li_ ———- Spavaš li_ Ne. Šta radiš_ Čitam očevu knjigu. Glas ti je izmijenjen_ 53, smetaš mi. Da li ti je zato glas izmijen...
vasionka∇a§IONia
Novoprerađena stara fabula bi govorila o knjizi koja je bila svjedok i sredstvo jedne priče. Knjiga nije mogla nositi priču, pa se pobrinula da je zapale. Naime, uvijek ima voljnih za paliti knjige, pa se knjiga samo trebala poturiti pod takve ruk...
vasionka∇a§IONia
Dok se blogerska zajednica zabavlja odlascima koji to nisu, kao i seksualnim uznemiravanjima, borderline harassmentima i predatorima, koji to također nisu, a Vasionka, u trećem licu, vadi poeziju iz naftalinskih maglina Bloggera i subjektivno uživ...
vasionka∇a§IONia
besmrtni vjetrovi dižu se nad fjordom noseći ešarpe od blage, tanke svile sve žene u jednoj, zaključane u pticama ona zaista, zaista bješe ona i oblake koje namiču, pa svjetlo onda mame da silno odgovori kao vrhovima prstiju polagano da prel...
vasionka∇a§IONia
Večeras mi se piše. Oštro, na mekanom mesu iskopane misli, među ostavljenim brodovima. Na onome dijelu velikih mora što uvijek miruju i u kojima se da stanovati. O svaki glas u horu okačen je lampion drugačijeg svjetla, sve do zagasitog. A te...
vasionka∇a§IONia
Povlačili su se iza svoga lica, iza straha što je odano čuvao njihova imena. Da su krenuli naprijed, raspukli bi nešto u ljudima, nešto vrijedno pomena. Vjerovanja. Ovako je postojanje ćutalo bez sukoba, ali su latice i dalje titrale u grozni...