»blogger
nevenkagaragicIN MEMORIAM DENIS GARAGIC
„Znas, ja sam stvarno sa zvezda.Sav sam od svetlosti stvoren.Nista se u meni nece ugasiti ni skratiti.Samo cu, obicno tako, jedne slucajne zoresvom nekom dalekom suncu zlatnih se ociju vratiti.“ (Besmrtna pesma) Cedo moje milo... 17 g...
vasionka∇a§IONia
Tamo sa zvijezde, onaj red lovaca i majka i mladunče iza njih; onaj topot kopljanika i kraljica ispred njih. Onaj povijeni čovjek što crta, ono zdanje i žena s lautom pred njim. Onaj mladić u mraku i svjetlucave suze nad njim. Tamo sa zvijezde...
vasionka∇a§IONia
Kad je sabijanje prozirno i lako, a jednorozi odluče da se objelodane.. Sve naznake postojanja stanu u vazduh, vodu, plavičastu vatru što gori kod korijena i u četvrti element – svjesnost da prolasci u prostoru i kroz prostor donose promjenu. ...
vasionka∇a§IONia
U sobi je ležalo tijelo iz tijela virila ideja ispred fotelje u ideji postavljena je šahovska tabla na poljima simboli vrlina ginuše rijetkim velikim i masovnim malim smrtima prije nego što je tijelo pročišćeno zaboravom ustalo, razgrnulo zast...
vasionka∇a§IONia
..nisu mi objavljeni postovi složeni kako treba. Razmaka nadaaaaaa! U međuvremenu.. ...
vasionka∇a§IONia
Konačno! Dvadeset godina pokušavam da se riješim te neugode. Doslovno, čim čujem tu pjesmu prebiram po glavi: čija je ovo melodijska linija, čija je, čija je.., i nekako nikad nisam imala dovoljno vremena da se koncentrišem, da vrtim melodi...
vasionka∇a§IONia
Bilo bi lijepo da se današnji dan završi lijepo, kakav je i bio, ali i da ostavi nešto nade za sutradan. Proglašavam otvorenim takmičenje u govorenju lijepih riječi. Ko hoće, neka piše lijepe riječi. Kome više paše da bira, neka bira naj...
vasionka∇a§IONia
Pravili smo cvijeće, a mrtve ptice, s jeseni, slagali u teške enciklopedije. Ja sam bila ja, a on dječak sa crnim šiškama. Na kraju dana, negdje kada bi moja brižna, a slobodnoj volji vjerna starija žena trebala pustiti glas i zvati na okuplj...
vasionka∇a§IONia
Tjerao sam svoga karabajeru u sve u što sam ušao. U vez pahulje, u njen osmijeh, oboljeli bor. U nebo i strašni Had. Gubio sam kožu i namicao nove k’o tragač il‘ bjegunac; ko bi se toga sjetio. Zaboravljao sam imena, trgovao naukama, zvecka...
vasionka∇a§IONia
...