∇a§IONiatijelo je odmaralo na potaman koti
toliko sam stvari željela reći
a nijednu zapravo
tu sam shvatila da lukovicu
koju sam uvijek vidjela u stvarnosti
pretačem u svoje linije
danas je dan za ovo
sutra za ono
dolazi, odlazi, ostajem ja
ipak ostajem...
∇a§IONiaŠta sam radila danas?
Nisam smjela osjećati.
Juče je bio prekrasan dan, ali ni juče nisam smjela osjećati.
Mislim da bih mogla napisati knjigu o tome kako je kada ne smiješ osjećati.
Ali, ne smijem ni pisati.
U jednom trenutku sam postala be...
∇a§IONiaPoštovanje je tako tako važna stvar.
Naučila sam da je to, između ostalog, i pitanje davanja.
Nije loše, s vremena na vrijeme, svući sebe potpuno u davanje, prilagođavati se do brisanja gotovo svake granice da bi čovjek utvrdio da li to poš...
∇a§IONiaGledala sam slaganje gorja, Mjesec i daleke zvijezde. Bilo je tu drugačije djece, starih šapata i nisam znala, a naslućivala sam, koliko puta sami sebe srećemo.
Bilo je vremena kada je gorje stajalo u tišini i s tišinom iznutra, pa sam osjeća...
∇a§IONiaSvi znamo onu priču koliko čovjek može biti usamljen, iako je okružen drugim ljudima. A kad si, kao ja, sklon istinskoj samoći, tišini, jer ti se mjesto u tebi sviđa, nikad te nije izdalo, uvijek je uzbudljivo i imaš u njemu uvijek šta da ot...
∇a§IONiai kada niko drugi ne čuje
ti budi ta
stvarnost
jednog trenutka
kada platim sve svoje duhove
i u dvoranu uđem čista
bez znanja
tragova i strahova
onda
stvarno ne znam napisati pjesmu
jer riječi zveče
kao stari lonci pred divljim konjima
a ja biti...